U studiji koju je vodilo ciparsko tehnološko sveučilište utvrđeni su svi relevantni elementi za uspješnu 3D digitalizaciju kulturne baštine, uz njihovu klasifikaciju prema stupnju složenosti i svrsi ili uporabi. U studiji se razmatralo i što određuje kvalitetu projekta 3D digitalizacije te je izrađen popis postojećih formata, normi, smjernica i metodologija kojima se koristi industrija. U ovoj studiji (sažetak na francuskom jeziku) prikupljen je i niz projekata i priča o uspjehu koji služe kao referentne vrijednosti za 3D digitalizaciju materijalne kulturne baštine.
Dr. Marinas Ioannides istraživačkog laboratorija za digitalnu baštinu (DHRLab) na ciparskom tehnološkom sveučilištu i direktor katedre UNESCO-a za digitalnu kulturnu baštinu (CH) predvodili su taj složeni i sveobuhvatni projekt, surađujući s devet važnih aktera u industriji i nizom vanjskih stručnjaka koji su svojim istraživanjima pridonijeli toj iznimnoj studiji.
Digitalno snimanje CH-a ključan je korak u razumijevanju i očuvanju vrijednosti pamćenja prošlosti, stvaranje točnog digitalnog zapisa za budućnost, pružanje sredstava za obrazovanje, vještine i prenošenje znanja i vrijednosti opipljivih predmeta društvu.
Složenost 3D digitalizacije predmeta, bilo da je riječ o zgradi ili malom predmetu, ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su oprema koja se upotrebljava, smještaj predmeta ili spomenika, svjetlosni uvjeti i tekstura materijala. Svi ti čimbenici povećavaju složenost predmetnog projekta 3D digitalizacije.
Zbog prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem 3D digitalizacija ključni su za obnovu zgrada i predmeta kulturne baštine koji su oštećeni ili izgubljeni u potresima, požarima, poplavama ili uništenima onečišćenjem.
Kvaliteta rezultata projekta 3D digitalizacije izravno je povezana s iznosom dostupnih financijskih sredstava. U Europi postoje brojni visokokvalificirani MSP-ovi u području 3D digitalizacije i ta poduzeća žele vidjeti otvorenije postupke javne nabave kada će se objekti ili zgrade digitalizirati s pomoću 3D tehnologija.
Partneri koji sudjeluju u studiji
- Ciparsko tehnološko sveučilište
- Sveučilište Aristotle u Solunu
- ArcTron 3D Vermessungstechnik & Softwareentwicklung
- Bene Construere Ltd.
- Povijesni okoliš Škotske
- Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline
- Nacionalno tehničko sveučilište u Ateni
- Politecnico di Milano
- Organizacija uređaja za računanje vremena
- Zoller & Fröhlich GmbH
Sažetak
- 3D digitalizacija pokretne i nepokretne kulturne baštine može biti iznimno složen proces.
- Čimbenici kao što su zahtjevi dionika (raspoloživi proračun i vrijeme, očekivana uporaba, potrebna kvaliteta/točnost), značajke objekta (veličina, geometrija, površina, tekstura, sastav materijala, stanje očuvanosti, lokacija), razina stručnosti uključenog osoblja i vrsta korištene opreme, uvjetuju proizvodni napor i izravno utječu na kvalitetu konačnog rezultata.
- Ne postoje međunarodno priznati standardi ili smjernice za planiranje, organizaciju, uspostavu i provedbu projekta prikupljanja 3D podataka.
- Budući da tehnologije nabave i softverski sustavi postaju sve dostupniji, a fotorealistične postaje sve uobičajenije, još je važnije razumjeti fiziku hardvera, osnove metodologija prikupljanja i obrade podataka.
- Definicija složenosti projekta 3D digitalizacije trebala bi obuhvaćati i prikupljanje i obradu podataka (točka oblak/modeliranje), trebala bi se objektivno izračunati, procijeniti prije faze prikupljanja podataka, povezati kvalitetu, tehnologiju i svrhu upotrebe.
- U projektima kulturne baštine prikupljanje podataka na temelju slika obično se daje prednost u odnosu na druge metode, kao što je lasersko skeniranje, jer je učinkovito, nenametljivo, lako upotrebljivo u zatvorenim i otvorenim prostorima te je jeftino.
- Parametri kvalitete odnose se na različite faze postupka 3D digitalizacije i razlikuju se ovisno o vrsti materijalne kulturne baštine i korištenoj opremi i metodologiji te mogućim svrhama ili uporabama dobivenog 3D materijala.
- Ne postoji općeprihvaćeni standard za određivanje zahtjeva u pogledu detalja i točnosti za geometrijske snimke materijalnih predmeta. Točnost se odnosi na to koliko je mjerenje blizu pravoj ili točnoj vrijednosti, dok je preciznost to koliko su ponovljena mjerenja međusobno bliska. Pouzdan instrument istraživanja dosljedan je; valjana je točna.
- Ne postoje smjernice o načinima i minimalnim količinama podataka koje treba prikupiti ili o kvaliteti koju treba postići tijekom prikupljanja podataka, što u potpunosti ovisi o zahtjevima dionika.
- Postoji hitna i hitna potreba za tehničkim specifikacijama kako bi se osigurala interoperabilnost i dugoročna održivost 3D podatkovnih metapodataka i paradataka, definirajući, među ostalim usklađenim sredstvima, za označivanje 3D sadržaja, kombiniranje 3D s audiovizualnim sadržajem ili uključivanje dodatnih dimenzija (npr. vrijeme, materijal i priča).
- Zahvaljujući napretku u 3D-u softveru za prikupljanje podataka koji se koristi umjetnom inteligencijom 3D digitalizacija bit će jednostavnija, brža, točnija i informativnija. Bržim vezama, većom pojasnom širinom i manjom latencijom poboljšat će se globalna upotreba u stvarnom vremenu te dugoročna dostupnost i očuvanje, čime će se omogućiti rad s većim količinama podataka i većim 3D modelima veće razlučivosti.