Razmjena podataka između poduzeća i državnih tijela: Pitanja i odgovori

Razmjena podataka B2G je suradnja u kojoj poduzeće ili druga privatna organizacija stavlja na raspolaganje svoje podatke (ili uvide) javnom sektoru (lokalnom, regionalnom, nacionalnom ili EU-u) u svrhu od javnog interesa. Ta bi se suradnja trebala odvijati na siguran, održiv i etički način kojim se štiti privatnost. Dijeljenje podataka na taj način može donijeti mnoge koristi. Na primjer, podaci o prometnim tokovima mogu pružiti uvid u izazove mobilnosti i gospodarski razvoj gradova. Podaci trgovaca na malo, kao što su supermarketi, mogu pomoći službenim statističkim institutima da na učinkovitiji način uspostave točniji i sveobuhvatniji indeks cijena. I, podaci iz senzora u gradovima mogu pružiti uvid u predviđanje turističkih priljeva ili procjenu onečišćenja, a razmjena podataka o prijevozu i teretu može osigurati gotovo nesukladnu graničnu kontrolu.

Razmjena podataka B2G ima ogroman potencijal za rješavanje mnogih društvenih izazova, od klimatskih promjena do obrazovanja i urbanističkog planiranja do izrade preciznijih službenih statistika. Može pomoći u prijelazu na model donošenja politika utemeljen na dokazima, što će dovesti do boljih, isplativijih, pravednijih i uključivijih odluka. Iskorištavanje podataka iz privatnog sektora također ima važnu ulogu u postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja i ispunjavanju obveze EU-a da do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent na svijetu.

Svaki dan privatni sektor proizvodi obilje podataka kako bi proizvodio sve vrste robe, ponudio širok raspon usluga i osigurao nesmetano poslovanje. Određene vrste podataka, kao što su bihevioralni podaci – zapisi mobilnih telefona, GPS lokacija ili podaci na društvenim mrežama – uglavnom su u rukama privatnog sektora. Ti podaci mogu biti ključni za bolje razumijevanje kretanja stanovništva, promjena načina života, obrazaca bolesti i navika. Također može pomoći u rješavanju društvenih izazova i doprinijeti općoj dobrobiti stanovništva. Nadalje, privatni sektor u velikoj mjeri koristi javnu infrastrukturu, kao što je upotreba privatnih vozila na javnim cestama i željeznicama. Javni sektor mogao bi imati koristi od podataka privatnog sektora o takvoj upotrebi javne infrastrukture kako bi se poboljšalo planiranje i upravljanje javnim ulaganjima.

Prvo, vrijednost podataka kao imovine još nije u potpunosti priznata. Drugo, javnim tijelima često nedostaje znanje i iskustvo za utvrđivanje vrijednih skupova podataka i kapaciteta za njihovu obradu. Osim toga, trenutačno nema dovoljno poticaja za poduzeća za razmjenu podataka s javnim sektorom za opće dobro. Postoji niz drugih prepreka, među ostalim nedostatak stručnjaka u tom području, razlike u legalizaciji među državama članicama, pitanja povjerenja i sigurnosti, etička pitanja i ograničena interoperabilnost skupova podataka. Kao rezultat toga, razmjena podataka među poduzećima može biti dugotrajan i nesiguran proces.

EU može pomoći u poticanju razmjene podataka među poduzećima stvaranjem zajedničkog okvira kojim će se omogućiti razvoj brze, odgovorne i održive razmjene podataka među poduzećima. Njime se mogu podupirati i aktivnosti koje pomažu u prevladavanju prepreka, kao što su uspostava tehničke infrastrukture za razmjenu podataka zajedno s etičkim smjernicama i podizanje svijesti o potencijalu razmjene podataka među poduzećima. EU bi također mogao razmotriti mogućnosti financiranja. Na primjer, podupiranje pilot-partnerstva za razmjenu podataka među poduzećima u izoliranim okruženjima za posebne društvene izazove.

Ključna područja u kojima razmjena podataka među poduzećima može imati velik učinak uključuju povećanje učinkovitosti zdravstvenih usluga i poboljšanje dijagnoze, brže reagiranje u kriznim situacijama te prirodnim ili humanitarnim katastrofama, omogućivanje pristupa podacima javnim istraživačkim institutima za razvoj usluga etičke umjetne inteligencije, uštedu energije za održivije društvo, poboljšanje mobilnosti i stvaranje pametnijih gradova. Građani, koji proizvode vrijedne podatke i krajnji su korisnici razmjene podataka među poduzećima, trebali bi biti uključeni u odabir društvenih izazova koji bi se trebali rješavati suradnjom među poduzećima za razmjenu podataka.

Ogromne količine podataka svakodnevno proizvode naši pametni telefoni i drugi povezani uređaji. Na primjer putem društvenih medija, digitalnih transakcija, GPS uređaja i drugih senzora. Ti podaci mogu otkriti informacije koje su ključne za razumijevanje obrazaca društvenog ponašanja i aktivnosti. S druge strane, ti uvidi omogućuju i privatnom i javnom sektoru donošenje boljih odluka. Na primjer, s pomoću podataka mobilnih operatera, hitne evakuacijske operacije mogu se učinkovitije organizirati, a onima koji ostaju u pogođenom području može se pružiti bolja pomoć. U određenim slučajevima javni sektor ima pristup samim podacima, na primjer putem platformi za razmjenu podataka, uključujući sučelja za programiranje aplikacija. U drugima tijelo javnog sektora ne pristupa samim podacima, ali i dalje može imati koristi od uvida provođenjem upita u bazi podataka koju posjeduje poduzeće ili pouzdana treća strana.

Poduzeća mogu imati koristi od partnerstava za razmjenu podataka među poduzećima na različite načine. Prvo, poduzeće može imati koristi od uvida stvorenih suradnjom na razmjeni podataka. Nadalje, podaci tvrtke ne dijele se nužno besplatno, već mogu biti u suprotnosti s pravičnom naknadom. Osim toga, doprinos općem dobru može biti dio programa korporativne društvene odgovornosti poduzeća i može biti koristan za njegov ugled. Ostali motivi uključuju porezne poticaje, poboljšane državne usluge ili programe javnog priznavanja kako bi se povećao ugled poduzeća.