Komentari prikupljeni od institucijskih dionika tijekom radionice, kao i povratne informacije dobivene u okviru javnog savjetovanja i drugih aktivnosti savjetovanja uključit će se u Komisijinu evaluaciju, procjenu učinka i novi zakonodavni prijedlog. Ovo izvješće ne predstavlja stajalište Komisije u pogledu predmeta niti isključuje konačni ishod postupka preispitivanja BCRD-a.
Na internetskoj radionici sudjelovalo je više od 100 predstavnika nadležnih javnih tijela na različitim razinama (nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj), uključujući one kojima su povjerene zadaće utvrđene u BCRD-u, iz 23 države članice, Norveške, Albanije i Srbije.
Radionica je otvorena glavnim govorom Roberta Viole, glavnog direktora Glavne uprave za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (DG CONNECT), koji je naglasio da je pandemija bolesti COVID-19 još jednom pokazala da je napredna širokopojasna povezivost temeljna usluga i pozvao sve razine uprave da surađuju kako bi se osiguralo pravodobno uvođenje infrastrukture za povezivost za sve europske građane i poduzeća. G. Viola prepoznao je važnu ulogu koju javne uprave imaju u pogledu uvođenja elektroničkih komunikacijskih mreža te je pozvao sva nadležna tijela da osobito smanje administrativne postupke, osiguraju koordinaciju među različitim upravnim razinama, ubrzaju rješavanje sporova i olakšaju pristup javnim sredstvima.
G. Viola naglasio je da je povezivost vodeća inicijativa za oporavak i otpornost EU-a. Podsjetio je da države članice trenutačno razvijaju planove za oporavak i otpornost te je naglasio da Europska komisija i države članice moraju surađivati kako bi te planove provele u praksi i brzo provele rezultate. U tom je kontekstu g. Viola pozvao države članice da nastave surađivati na utvrđivanju najboljih praksi kojima se podupire učinkovito uvođenje mreže i da do kraja ožujka postignu dogovor o paketu instrumenata za povezivost.
G. Viola naglasio je da je revizija BCRD-a dio zajedničkih napora EU-a za poboljšanje digitalne povezivosti jer je potreban novi zakonodavni instrument kako bi se olakšalo i potaknulo uvođenje naprednih i održivih elektroničkih komunikacijskih mreža smanjenjem troškova uvođenja s pomoću skupa usklađenih mjera. Naposljetku, pozvao je sve sudionike da aktivno doprinesu raspravama na radionici, općenito u reviziji BCRD-a, te da surađuju kako bi se osiguralo da novi instrument dovede do pojednostavnjenja i smanjenja opterećenja te da se učinkovito provede na terenu.
Sažetak glavnih stajališta prikupljenih od sudionika
1. Kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 otkrila je povećanu ovisnost našeg društva o naprednim elektroničkim komunikacijskim mrežama, koje bi trebale imati središnju ulogu za sve građane i poduzeća.
2. Lokalne vlasti imaju vrlo važnu ulogu u ubrzavanju uvođenja elektroničkih komunikacijskih mreža i trebale bi poboljšati koordinaciju među njima, kao i s drugim nadležnim javnim tijelima. Lokalne i regionalne vlasti imale bi koristi od pojačane potpore (npr. informatički alati, materijali za osposobljavanje i informiranje, znanje o rješavanju sporova itd.).
3. Revidirani BCRD ključan je za uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža. Sudionici smatraju da su neka od pravila iz Direktive korisna, ali nisu u potpunosti iskorištena, djelomično zbog dobrovoljne prirode mnogih odredbi. Kad je riječ o održivijim elektroničkim komunikacijskim mrežama, dijeljenje mreže i zajedničko uvođenje mogli bi doprinijeti postizanju tog cilja.
4. Potrebno je ojačati ulogu jedinstvenih informacijskih točaka (SIP-ova) (npr. georeferenciranim i drugim relevantnim operativnim informacijama, poboljšanom koordinacijom i transparentnošću, smjernicama o načelima pristupa i troškova, upravljanjem, upotrebom digitalnih postupaka). Osim toga, razvojem standarda i smjernica za infrastrukturu unutar zgrade pomoglo bi se u pripremi uvođenja mreže u izgradnji i olakšao bi se pristup infrastrukturi unutar zgrade.
5. Preispitivanjem BCRD-a moglo bi se razmotriti olakšavanje pristupa imovini u javnom vlasništvu ili imovini koja se financira javnim sredstvima za ugradnju elemenata mreže izvan malih ćelija, kao i nekim dosljednim pristupima primijenjenim tehnikama uvođenja, kao što je mikrotrenširanje.
6. Postoji jasna potreba za poboljšanjem transparentnosti i izdavanjem smjernica u pogledu rješavanja sporova, među ostalim objavljivanjem odluka i smjernica za postupovne i tehničke aspekte. Tijela za rješavanje sporova također bi trebala uzeti u obzir nadležnosti različitih javnih tijela u pogledu pristupa postojećoj fizičkoj infrastrukturi. Rješavanje sporova moglo bi se poboljšati praksama posredovanja.
Stajališta sudionika o transparentnosti – poboljšanja jedinstvene informacijske točke (SIP), koordinacijski aspekti i pristup javnim infrastrukturama
Kad je riječ o ključnim informacijama i funkcijama koje bi SIP trebao nuditi, sudionici su naglasili važnost uključivanja georeferenciranih informacija, koje bi trebalo redovito ažurirati, među informacije koje pruža SIP. Naveli su i da bi opremanje SIP-ova alatima za automatsku pretvorbu ključnih informacija, kao i upotrebom digitalnog formata, bilo učinkovito i vrijedno rješenje. Iako su neki sudionici pozvali na to da strateški strateški projekti pružaju informacije koje nadilaze trenutačne zahtjeve BCRD-a, kao što su informacije o rezervnom kapacitetu, neki su sudionici istaknuli da je status rezervnog kapaciteta vrlo dinamičan i da ga je stoga teško osigurati s točnošću. Sudionici su primijetili i da neke odredbe BCRD-a o transparentnosti nisu obvezne i stoga ograničavaju učinkovitost Direktive te su pozvali na usklađenije postupke i bolju koordinaciju među nadležnim javnim tijelima.
Kad je riječ o mogućoj centralizaciji funkcija SIP-a unutar jednog tijela i načinu osiguravanja administrativne koordinacije, sudionici su naglasili važnost razmjene informacija u centraliziranom sustavu, ali su naglasili potrebu za širokopojasnim uredima koji obavljaju funkcije SIP-a na lokalnoj razini, gdje bi trebalo izgraditi potrebno znanje i administrativne kapacitete. Sudionici su također prepoznali ključnu ulogu koju nacionalni planovi za širokopojasni pristup imaju u uvođenju elektroničkih komunikacijskih mreža. Neka nacionalna regulatorna tijela navela su da su, kada osiguravaju funkcije povezane s transparentnošću SIP-ova, primijetila sinergije sa svojim regulatornim funkcijama. Međutim, neki su sudionici dali prednost tome da se korisnicima omogući pristup različitim nadležnim tijelima putem jedinstvene digitalne platforme umjesto da jednom tijelu povjere sve povezane zadaće. Neka regionalna tijela predložila su i ideju objedinjavanja regionalnih SIP-ova, dok bi nacionalno tijelo osiguralo koordinaciju putem smjernica, standarda, postupaka i tehničkih aspekata. Neki su sudionici naveli i povjerljivost kao zabrinutost koju bi gospodarski subjekti imali u pogledu informacija koje se razmjenjuju u okviru SIP-a.
Kad je riječ o potencijalnoj budućoj ulozi SIP-a u vezi s izdavanjem dozvola, sudionici su istaknuli da se nadležnosti za izdavanje dozvola uglavnom raspodjeljuju na lokalnoj razini, dok se SIP uglavnom provodio na nacionalnoj razini. Dok su neki sudionici objasnili svoje pozitivno iskustvo u upotrebi SIP-a kao jedinstvene ulazne točke za transparentnost i izdavanje dozvola za obavljanje zadaća povezanih s obradom, drugi su tvrdili da taj model možda neće lako funkcionirati u svim državama članicama. Neki sudionici podijelili su i svoje pozitivne rezultate izdavanja nekoliko dozvola za male radove u istom području interesa putem izdane zbirne dozvole. Nadalje, sudionici su se složili da bi se usklađenim postupcima izdavanja dozvola i upotrebom elektroničkih sredstava za obradu dozvola smanjilo administrativno opterećenje operatora elektroničkih komunikacijskih mreža i predmetnih javnih tijela. Nadalje, neki su sudionici istaknuli izazov integriranja različitih sustava informacijske tehnologije koje različita dotična nadležna tijela trenutačno upotrebljavaju ili razvijaju.
Kad je riječ o pristupu određenim vrstama infrastrukture koje kontroliraju tijela javnog sektora (proširenjem logike na kojoj se temelji članak 57. Europskog zakonika elektroničkih komunikacija), sudionici su se složili da bi preispitivanje BCRD-a trebalo razmotriti to pitanje, a neki su sudionici izjavili da je to već provedeno u nekim regijama. Neki su sudionici pozvali na donošenje smjernica EU-a kako bi se potaknula ulaganja u slične uvjete izvan malih ćelija, dok su drugi sudionici pozvali na poštovanje načela proporcionalnosti i dobro definiranih kriterija kako bi se izbjegla preklapanja i osigurala pravna sigurnost. Neki su sudionici pozvali i na dodatno pojašnjenje odredaba u pogledu pristupa krovovima zgrada jer su oni najzanimljiviji za neke operatere. Neki su sudionici pozvali i na pažljivo razmatranje ponovne upotrebe javno financiranih/vlasničkih objekata (npr. jarboli koji se upotrebljavaju za sustave za hitne slučajeve) prikladnih za uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža. Sudionici su se također složili da bi pristup javnoj infrastrukturi trebalo odobriti pod nediskriminirajućim uvjetima. Neki su sudionici istaknuli i da bi subjekti zaduženi za planirane javne građevinske radove mogli proaktivno promicati ili zahtijevati izgradnju rezervne fizičke infrastrukture prikladne za elektroničke komunikacijske mreže jer bi se time zainteresiranim operatorima olakšala daljnja dostupnost takve infrastrukture i pristup toj infrastrukturi.
Stajališta sudionika o učinkovitijem i transparentnijem rješavanju sporova i boljoj provedbi
Kad je riječ o načinima pojednostavnjenja i povećanja djelotvornosti i učinkovitosti postupaka rješavanja sporova, sudionici su istaknuli potrebu za jasnijim, jednostavnijim i transparentnijim postupcima koji se mogu prilagoditi nacionalnim okolnostima. Neki su sudionici istaknuli da bi objava obrasca zahtjeva za dozvole učinila zahtjev usmjerenijim i pomogla u izbjegavanju nekih sporova. Štoviše, kratak postupak posredovanja bio bi koristan te bi se sporazumi koje su sklopili subjekti podijelili s tijelima za rješavanje sporova (DSB), a objava konačnih odluka Tijela za rješavanje sporova pomogla bi u dobivanju široke slike stanja na tržištu. Neki su sudionici pozvali na jasniji teret dokazivanja za stranke u rješavanju sporova, čime bi se poboljšala učinkovitost postupka. Naposljetku, sudionici su prepoznali i potrebu da općine prođu odgovarajuće osposobljavanje kako bi stekle tehničku stručnost i znanje o sporovima koji su za njih relevantni.
Kad je riječ o smjernicama o rješavanju sporova (npr. o postupovnim aspektima, određivanju cijena itd.), neki su se sudionici složili o njihovoj dodanoj vrijednosti, posebno u pogledu povećanja transparentnosti u aspektima kao što su određivanje cijena i koordinacija uvođenja, te su pozvali na njihov razvoj na nacionalnoj razini. Neki su sudionici izvijestili da su neke države članice već objavile takve smjernice, dok su druge uspostavile stručne skupine za izradu takvih smjernica, na primjer o zajedničkom korištenju infrastrukture. Iako su se svi sudionici složili da će smjernice pomoći operaterima da bolje razumiju i brane svoja prava, neki su sudionici smatrali da bi u pogledu određivanja cijena objava prethodnih odluka mogla biti dovoljna, ističući činjenicu da tijela za rješavanje sporova na neki način pružaju smjernice putem svojih pojedinačnih odluka. Dok su neki sudionici objasnili da su neke države članice objavile neka načela u pogledu dijeljenja infrastrukture te pravednosti i opravdanosti troškova izgradnje, mišljenja su se razlikovala od obveznih pristupa do dobrovoljnih.
Kad je riječ o mogućim koristima koje donosi utvrđivanje pravila o uvjetima i cijenama pristupa infrastrukturi unutar zgrade, sudionici su smatrali da bi vlasnici zgrada trebali imati iste obveze kao i mrežni operateri te su se složili o prednostima transparentne metodologije određivanja cijena. Osim toga, sudionici su smatrali da bi standardizacija postupaka i tehničkih aspekata bila važna za osiguravanje učinkovitosti takvih odredbi. Neki su sudionici pozvali i na povećanje razine obveza za buduću infrastrukturu u izgradnji i transparentnosti, uzimajući pritom u obzir autonomiju općina. Nadalje, neki su sudionici istaknuli razliku u cijeni pristupa infrastrukturi unutar zgrada u novim zgradama u usporedbi sa starim zgradama. Naposljetku, neki su sudionici smatrali da bi obveza osiguravanja otvorenog i nediskriminirajućeg pristupa infrastrukturi unutar zgrade već trebala biti dobro poznata u državama članicama, ali su pozvali na pojašnjenje uvjeta za dobivanje pristupa krovovima zgrada, posebno za postavljanje stupova i antena.
Kad je riječ o mogućim poboljšanim postupcima izvršenja, dok su neki sudionici objasnili postojeće sustave provedbe u svojim zemljama, sudionici su smatrali da bi kazne trebalo smatrati krajnjom mjerom. Međutim, neki su sudionici izrazili odlučnost u primjeni kazni, posebno u slučaju nepoštovanja obveza povezanih s transparentnošću. Nekoliko sudionika pojasnilo je da su neki provedbeni postupci u njihovim zemljama provedeni na temelju Uredbe o znatnoj tržišnoj snazi, a ne na temelju odredbi BCRD-a. Neki su sudionici istaknuli i da bi interakcija između javnih tijela bila važna jer bi se pristup (uključujući u pogledu cijene) javnoj infrastrukturi mogao odnositi na relevantno zakonodavstvo o porezima/naknadi ili ovlasti lokalnih vlasti.