Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama – opća načela

Tehnološka neutralnost

Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) obuhvaćene su sve usluge s audiovizualnim sadržajem, bez obzira na tehnologiju koja se upotrebljava za isporuku sadržaja. Pravila se primjenjuju bez obzira gledate li vijesti ili drugi audiovizualni sadržaj na TV-u, internetu, kabelu ili mobilnom uređaju. Uzimajući u obzir stupanj izbora i kontrole korisnika nad uslugama, u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama pravi se razlika između linearnih (televizijskih emitiranja) i nelinearnih (na zahtjev) usluga.

Diplomirana regulacija

Razlika između tradicionalnih televizijskih kanala i usluga na zahtjev temelj je za dvostupanjski regulatorni pristup. Direktivom se priznaje skup temeljnih društvenih vrijednosti koje se primjenjuju na sve audiovizualne medijske usluge. Međutim, njime se omogućuje jednostavnija regulacija usluga na zahtjev u kojima korisnici imaju aktivniju ulogu, pri čemu odlučuju o sadržaju i vremenu gledanja.

Sve audiovizualne medijske usluge moraju poštovati osnovnu razinu obveza u sljedećim područjima:

• identifikacija pružatelja medijskih usluga
• zabrana poticanja na mržnju
• pristupačnost za osobe s invaliditetom
• kvalitativni zahtjevi za komercijalne komunikacije
• sponzoriranje
• plasman proizvoda

Stroža pravila u području oglašavanja i zaštite maloljetnika predviđena su za televizijske emisije zbog njihova utjecaja na društvo.

Područje primjene

Audiovizualne medijske usluge

Audiovizualne medijske usluge su:

• televizijsko emitiranje;
• sadržaj koji gledatelji („na zahtjev”) odaberu putem elektroničke komunikacijske mreže (obično povezani televizori, mobilni uređaji ili internet) za gledanje u vrijeme koje sami odaberu;
• audiovizualno oglašavanje.

Konkretnije, takav se sadržaj pruža:

• komercijalno, tj. ne na internetskim stranicama privatnih osoba;
• za širu javnost, tj. bez ikakvog oblika privatne korespondencije;
• kao program, ne uključujući internetske stranice koje sadrže pomoćne audiovizualne elemente kao što su grafički elementi ili kratki oglasi;
• pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijskih usluga, što znači da oni kontroliraju odabir i organizaciju programa.

Televizijska emitiranja – linearne usluge

Programi koje pruža pružatelj medijskih usluga u zakazano vrijeme i koje gledatelji gledaju istodobno.

Pravila iz Direktive koja se primjenjuju samo na televizijsko emitiranje:

• događaji od velike važnosti i kratko izvješćivanje o vijestima (poglavlje V.)
• kvote za promidžbu i distribuciju europskih televizijskih programa (poglavlje VI.)
• rokovi za televizijsko oglašavanje i teletrgovinu (poglavlje VII.)
• stroža pravila o zaštiti maloljetnika (poglavlje VIII.)
• pravo na odgovor (poglavlje IX.)

Usluge na zahtjev – nelinearne usluge

Korisnici programa biraju iz kataloga koji nudi pružatelj medijskih usluga kako bi gledali na vlastitu korist.

Pravila iz Direktive koja se primjenjuju samo na usluge na zahtjev (poglavlje IV.):

• zaštita maloljetnika (članak 12.)
• opće promicanje i distribucija europskih djela (članak 13.)

Zajednička pravila

Direktiva sadržava sljedeća pravila koja se primjenjuju i na televizijske emisije i na sadržaj na zahtjev:

• poticanje sustava koregulacije i samoregulacije (članak 4. stavak 7.)
• utvrđivanje pružatelja medijskih usluga (članak 5.)
• poticanje na mržnju (članak 6.)
• pristupačnost za osobe s invaliditetom (članak 7.)
• prijenos kinematografskih djela (članak 8.)
• zahtjevi za audiovizualne komercijalne komunikacije (članak 9.)
• sponzorstvo (članak 10.)
• plasman proizvoda (članak 11.)

Sloboda prijema & reemitiranje

Vlade EU-a ne smiju ograničiti koja emitiranja mogu primati osobe ili koje programe strane radiotelevizijske kuće mogu ponovno emitirati u svojoj zemlji ako su emitiranja u skladu s Direktivom EU-a o audiovizualnim medijskim uslugama u zemlji iz koje potječu. U slučaju sporova između zemalja u kojima dolazi do zaobilaženja pravila, Direktiva sadržava postupak u dva koraka.

Vlade EU-a mogu ograničiti primanje određenog sadržaja, kao što je poticanje na mržnju, koji možda nije zabranjen u njihovoj zemlji podrijetla, ali krši lokalne zakone.

Komisija prvo mora odobriti sva ograničenja u skladu s utvrđenim postupkom i ona su dopuštena samo u iznimnim okolnostima.

• za televizijske emisije (članak 3. stavci od 2. do 3.) moraju postojati očita i teška kršenja ljudskog dostojanstva (poticanje na mržnju) ili djece (npr. pornografija, besplatno nasilje).
• kad je riječ o sadržaju na zahtjev (članak 3. stavci od 4. do 6.), ograničenja su opravdana i ako predstavljaju ozbiljan rizik za druge aspekte javnog poretka, zdravlja ili sigurnosti ili potrošače.

Ograničenja moraju biti razmjerna i primjenjivati se samo u zemlji prihvata. Zemlja podrijetla sadržaja mora biti unaprijed obaviještena.

Direktiva sadržava postupak rješavanja sporova između zemalja u dva koraka u slučaju zaobilaženja strožih pravila:

Neobvezujući zahtjev

Ako se zemlja protivi sadržaju inozemnog televizijskog emitiranja koje je u cijelosti ili uglavnom usmjereno na njega, može zatražiti od tijela u zemlji podrijetla emitiranja da izda neobvezujući zahtjev da radiotelevizijska kuća poštuje pravila ciljane zemlje. Čimbenici na temelju kojih se utvrđuje je li određena zemlja „ciljana” uključuju: podrijetlo prihoda od oglašavanja ili pretplate, glavni jezik, ciljano oglašavanje i još mnogo toga.

Obvezujuća ograničenja

Ako televizijska kuća zaobiđe pravila zemlje koja ulaže prigovor, nadležna tijela mogu nametnuti obvezujuća ograničenja uz prethodno odobrenje Komisije i pod uvjetom da su mjere isključivo odgovor na izbjegavanje mjera. Obvezujuće mjere mogle bi uključivati zabranu reemitiranja (kabelskog, zemaljskog, IPTV-a), oglašavanja za emisije ili programe, oglašavanja lokalnih poduzeća (pod vlastitom jurisdikcijom), objavljivanja u tiskanim ili elektroničkim programskim vodičima ili prodaje pretplata/pametnih kartica za naplatnu televiziju.

Stroža pravila

Države članice mogu primjenjivati detaljnija ili stroža pravila u područjima koja koordinira Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama na pružatelje medijskih usluga u svojoj nadležnosti, pod uvjetom da su ta pravila u skladu s općim načelima prava EU-a.

Na primjer, države članice mogu utvrditi detaljnija ili stroža pravila o televizijskom oglašavanju. Međutim, ta pravila moraju biti u skladu s pravom EU-a i ne smiju se primjenjivati na reemitiranje radiodifuzijskih emitiranja iz drugih država članica.

Države članice također mogu zadržati ili utvrditi detaljnija ili stroža pravila u pogledu televizijskog oglašavanja kako bi osigurale potpunu i odgovarajuću zaštitu interesa televizijskih gledatelja. U određenim okolnostima mogu utvrditi različite uvjete za televizijske kuće u svojoj nadležnosti.

Zahtjevi u pogledu transparentnosti

Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama države članice obvezuju se osigurati da korisnici u svakom trenutku imaju jednostavan i izravan pristup informacijama o pružatelju medijskih usluga. Korisnici usluga moraju imati pristup imenu i adresi pružatelja usluga, uključujući njegovu elektroničku adresu ili internetsku stranicu i nadležno regulatorno ili nadzorno tijelo.

Nadležnost

Tijela u svakoj zemlji EU-a moraju osigurati da su sve audiovizualne medijske usluge koje tamo potječu u skladu s njihovim nacionalnim pravilima kojima se provodi Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama. Sustavom se osigurava i da su radiotelevizijske kuće koje utječu na publiku u EU-u obuhvaćene Direktivom čak i ako nemaju poslovni nastan u EU-u. Tijela EU-a mogu izvršavati ovlasti uzlaznom vezom koja se nalazi na njihovu državnom području ili upotrebom satelitskih kapaciteta.

Načelo zemlje podrijetla

Pružatelji usluga moraju se pridržavati samo pravila države članice, a ne više zemalja, što pružateljima usluga, posebno onima koji žele razviti prekogranično poslovanje, olakšava poslovanje.

Ako bilo koja država članica EU-a donese nacionalna pravila koja su stroža od Direktive, kao što to može učiniti, ona se mogu primjenjivati samo na pružatelje u toj jurisdikciji.

Kako se odlučuje o nadležnosti?

Kako bi se izbjegli slučajevi dvostruke nadležnosti ili nepostojanja nadležnosti, svaki pružatelj medijskih usluga u nadležnosti je samo jedne države članice EU-a za potrebe Direktive.

To će uglavnom ovisiti o tome gdje se nalazi njihova središnja uprava i gdje se donose upravljačke odluke o programiranju ili odabiru sadržaja. Dodatni kriteriji uključuju lokaciju radne snage i sve satelitske uzlazne veze te upotrebu satelitskih kapaciteta zemlje.