Opća načela Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama

Tehnološka neutralnost

Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama obuhvaćene su sve usluge s audiovizualnim sadržajem, neovisno o tehnologiji koja se upotrebljava za isporuku sadržaja. Pravila se primjenjuju neovisno o tome gledate li vijesti ili drugi audiovizualni sadržaj na televiziji, internetu, kabelu ili mobilnom uređaju. Uzimajući u obzir stupanj izbora i kontrole korisnika nad uslugama, u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama razlikuju se linearne (televizijske emisije) i nelinearne usluge (na zahtjev).

Diplomirana regulativa

Razlika između tradicionalnih televizijskih kanala i usluga na zahtjev temelj je dvostupanjskog regulatornog pristupa. Direktivom se priznaje skup temeljnih društvenih vrijednosti primjenjivih na sve audiovizualne medijske usluge. Međutim, njome se omogućuje jednostavnija regulacija usluga na zahtjev u kojima korisnici imaju aktivniju ulogu, pri čemu odlučuju o sadržaju i vremenu gledanja.

Sve audiovizualne medijske usluge moraju biti u skladu s osnovnom razinom obveza u sljedećim područjima:

• identifikacija pružatelja medijskih usluga
• zabrana poticanja na mržnju
• pristupačnost za osobe s invaliditetom
• kvalitativni zahtjevi za komercijalna priopćenja
• sponzoriranje
• plasman proizvoda

Stroža pravila u području oglašavanja i zaštite maloljetnika predviđena su za televizijske emisije zbog njihova utjecaja na društvo.

Područje primjene

Audiovizualne medijske usluge

Audiovizualne medijske usluge su:

• televizijsko emitiranje;
• sadržaj koji su gledatelji odabrali („na zahtjev”) putem elektroničke komunikacijske mreže (obično povezani televizijski prijemnici, mobilni uređaji ili internet) za gledanje u vrijeme po vlastitom izboru;
• audiovizualno oglašavanje.

Konkretnije, takav se sadržaj pruža:

• komercijalno, tj. ne na internetskim stranicama privatnih osoba;
• za širu javnost, tj. bez ikakvog oblika privatne korespondencije;
• kao program, ne uključujući internetske stranice koje sadržavaju pomoćne audiovizualne elemente kao što su grafički elementi ili kratki oglasi;
• pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijskih usluga, što znači da oni kontroliraju odabir i organizaciju programa.

Televizijski prijenosi – linearne usluge

Programi koje pruža pružatelj medijskih usluga u zakazano vrijeme i koje gledatelji istodobno gledaju.

Pravila iz Direktive koja se primjenjuju samo na televizijska emitiranja:

• događaji od velike važnosti i kratko izvješćivanje o vijestima (poglavlje V.)
• kvote za promicanje i distribuciju europskih televizijskih programa (poglavlje VI.)
• rokovi za televizijsko oglašavanje i teletrgovinu (poglavlje VII.)
• stroža pravila o zaštiti maloljetnika (poglavlje VIII.)
• pravo na odgovor (poglavlje IX.)

Usluge na zahtjev – nelinearne usluge

Programi koje korisnici odabiru iz kataloga koji nudi pružatelj medijskih usluga, a koje mogu gledati po vlastitom nahođenju.

Pravila iz Direktive koja se primjenjuju samo na usluge na zahtjev (poglavlje IV.):

• zaštita maloljetnika (članak 12.)
• opća promidžba i distribucija europskih djela (članak 13.)

Zajednička pravila

Direktiva sadržava sljedeća pravila koja se primjenjuju i na televizijska emitiranja i na sadržaj na zahtjev:

• poticanje sustava zajedničke regulacije i samoregulacije (članak 4. stavak 7.)
• utvrđivanje pružatelja medijskih usluga (članak 5.)
• poticanje na mržnju (članak 6.)
• pristupačnost za osobe s invaliditetom (članak 7.)
• prijenos kinematografskih djela (članak 8.)
• zahtjevi za audiovizualne komercijalne komunikacije (članak 9.)
• pokroviteljstvo (članak 10.)
• plasman proizvoda (članak 11.)

Sloboda prijema i pojačanja; reemitiranje

Vlade EU-a ne smiju ograničavati koje emisije ljudi mogu primati ili koje programe strani pružatelji radiodifuzijskih usluga mogu ponovno prenositi u svojoj zemlji ako su emisije u skladu s Direktivom EU-a o audiovizualnim medijskim uslugama u zemlji iz koje potječu. U slučaju sporova između zemalja u kojima dolazi do zaobilaženja pravila, Direktiva sadržava postupak u dva koraka.

Vlade EU-a mogu ograničiti primanje određenih sadržaja, kao što je poticanje na mržnju, koji možda nisu zabranjeni u zemlji podrijetla, ali se njima krše lokalni zakoni.

Sva ograničenja prvo mora odobriti Komisija u skladu s utvrđenim postupkom, a dopuštena su samo u iznimnim okolnostima.

• za televizijske emisije (članak 3. stavci od 2. do 3.) moraju postojati očite i ozbiljne povrede ljudskog dostojanstva (poticanje na mržnju) ili djece (npr. pornografija, neopravdano nasilje).
• kad je riječ o sadržaju na zahtjev (članak 3. stavci od 4. do 6.), ograničenja su opravdana i ako predstavljaju ozbiljan rizik za druge aspekte javnog poretka, zdravlja ili sigurnosti ili potrošače.

Ograničenja moraju biti razmjerna i primjenjivati se samo u zemlji prihvata. Zemlja iz koje sadržaj potječe mora biti unaprijed obaviještena.

Direktiva sadržava postupak rješavanja sporova između zemalja u dva koraka u slučaju zaobilaženja strožih pravila:

Neobvezujući zahtjev

Ako zemlja uloži prigovor na sadržaj strane televizijske emisije koja je u cijelosti ili uglavnom usmjerena na nju, može od tijela u zemlji podrijetla emisije zatražiti da televizijskoj kući upute neobvezujući zahtjev da poštuje pravila ciljane zemlje. Čimbenici kojima se utvrđuje je li zemlja „ciljana” uključuju: podrijetlo prihoda od oglašavanja ili pretplate, glavni jezik, ciljano oglašavanje i još mnogo toga.

Obvezujuća ograničenja

Ako televizijska kuća zaobiđe pravila zemlje koja ulaže prigovor, tamošnja nadležna tijela mogu nametnuti obvezujuća ograničenja uz prethodno odobrenje Komisije i pod uvjetom da su mjere isključivo odgovor na zaobilaženje. Obvezujuće mjere mogle bi uključivati zabranu reemitiranja (kabelska, zemaljska, IPTV), oglašavanje emisija ili programa, oglašavanje lokalnih poduzeća (u vlastitoj nadležnosti), objavljivanje u tiskanim ili elektroničkim programskim vodičima ili prodaju pretplata/pametnih kartica za naplatnu televiziju.

Stroža pravila

Države članice mogu primjenjivati detaljnija ili stroža pravila u područjima koja se usklađuju Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama na pružatelje medijskih usluga u njihovoj nadležnosti, pod uvjetom da su ta pravila u skladu s općim načelima prava EU-a.

Na primjer, države članice mogu utvrditi detaljnija ili stroža pravila o televizijskom oglašavanju. Međutim, ta pravila moraju biti u skladu s pravom EU-a i ne smiju se primjenjivati na reemitiranje emisija podrijetlom iz drugih država članica.

Države članice također mogu zadržati ili odrediti detaljnija ili stroža pravila u pogledu televizijskog oglašavanja kako bi osigurale potpunu i odgovarajuću zaštitu interesa televizijskih gledatelja. U određenim okolnostima mogu utvrditi različite uvjete za televizijske kuće u njihovoj nadležnosti.

Zahtjevi u pogledu transparentnosti

Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama države članice obvezuju se osigurati da korisnici u svakom trenutku imaju jednostavan i izravan pristup informacijama o pružatelju medijskih usluga. Korisnici usluga moraju imati pristup imenu i adresi pružatelja usluga, uključujući njegovu elektroničku adresu ili internetsku stranicu i nadležno regulatorno ili nadzorno tijelo.

Nadležnost

Nadležna tijela u svakoj zemlji EU-a moraju osigurati da sve audiovizualne medijske usluge koje potječu iz te zemlje budu u skladu s njihovim nacionalnim pravilima kojima se provodi Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama. Sustavom se osigurava i da su radiotelevizijske kuće koje utječu na publiku u EU-u obuhvaćene Direktivom čak i ako nemaju poslovni nastan u EU-u. Tijela EU-a mogu izvršavati ovlasti putem uzlaznih veza koje se nalaze na njihovu državnom području ili upotrebom satelitskih kapaciteta.

Načelo zemlje podrijetla

Pružatelji usluga trebaju se samo pridržavati pravila države članice, a ne više zemalja, čime se pojednostavnjuju uvjeti za pružatelje usluga, posebno one koji žele razviti prekogranično poslovanje.

Ako bilo koja država članica EU-a donese nacionalna pravila koja su stroža od Direktive, ona se mogu primjenjivati samo na pružatelje u toj jurisdikciji.

Kako se odlučuje o nadležnosti?

Kako bi se izbjegli slučajevi dvostruke nadležnosti ili nepostojanja nadležnosti, za potrebe Direktive svaki pružatelj medijskih usluga u nadležnosti je samo jedne države članice EU-a.

To će uglavnom ovisiti o tome gdje se nalazi njihova središnja uprava i gdje se donose upravljačke odluke o programiranju ili odabiru sadržaja. Dodatni kriteriji uključuju lokaciju radne snage i sve satelitske uzlazne veze te upotrebu satelitskih kapaciteta zemlje.