Inovacije i digitalizacija u odnosu na jaz između ruralnih i urbanih prilika
80 % EU-a ruralno je i u njemu živi 30 % stanovništva, no mnoga ruralna područja postupno su zaostajala dok se gradska središta razvijaju, čime se omogućuje bolji pristup javnim uslugama i nudi širi raspon mogućnosti. Kako taj jaz raste, ruralne zajednice mogu se početi suočavati s depopulacijom jer se ljudi svih dobnih skupina, često u urbanim područjima, kreću u, među ostalim, u potrazi za kvalitetnim obrazovanjem, mogućnostima zapošljavanja i zdravstvenom skrbi. Kako se ruralno stanovništvo i gospodarstva smanjuju, i ulaganja u javne usluge i infrastrukturu te se stoga jaz između ruralnih i urbanih područja dodatno povećava.
Odluka o životu u ruralnom ili urbanom području ne bi se trebala temeljiti na pristupu osnovnim uslugama ili mogućnostima. Možemo ih učiniti dostupnima svugdje. Brojna su ruralna područja dinamična i u porastu. Međutim, srž je toga što je pouzdana brza širokopojasna veza preduvjet za pristup suvremenim uslugama koje mogu premostiti jaz između ruralnih i urbanih područja u digitalnom sektoru i mogućnostima.
Prelazak na život na daljinu prouzročio je promjenu paradigme, pri čemu je velik dio stanovništva postao građani na daljinu, virtualno preko noći. Iznenada je tržište usluga na daljinu bilo veliko, potražnja neosporna te je brzo uslijedio odgovarajući val ulaganja i inovacija. Rješenja koja su iz toga proizašla bila su promjena života za mnoge, što je bilo u središtu mjera ograničenja kretanja, no tek treba doći do novih i boljih rješenja.
Budući da ih sve više uključujemo u naše svakodnevne živote i tu razinu bliskog pristupa činimo normom za sve građane, bez obzira na geografiju, potičemo uključivanje i dostupnost usluga na daljinu. Na taj način podupiremo široko prihvaćanje inovacija potrebnih za digitalno premošćivanje jaza između ruralnog i urbanog pristupa mogućnostima.
Iskorištavanje korjenite promjene u uslugama na daljinu uzrokovane pandemijom ima dalekosežan potencijal za neposrednu i dugoročnu održivost i procvat ruralnih zajednica. To će pak imati važne posljedice za društvo u cjelini. Veća kohezija i razumijevanje naše međuovisnosti, zajedno s općim izjednačavanjem naših socijalnih i gospodarskih okolnosti, znatno će doprinijeti našoj otpornosti na izazove koje očekujemo u narednim desetljećima.
Pogledaj dublje
Kako bi se taj koncept detaljnije istražio i u raspravu uključile dodatne perspektive i praktični primjeri, Vijeće europskih općina i regija (CEMR) i Mreža europskih ureda za širokopojasne usluge (Mreža BCO) okupili su raznolik raspon stručnih govornika na radionici u okviru Europskog tjedna regija i gradova 2021.: „Ruralni priključci: zelene i digitalne inovacije za oslobađanje potencijala ruralnih i udaljenih područja”.
Osnaživanje na lokalnoj razini
Andreas Wolter, zamjenik gradonačelnika Kölna, Njemačka, i glasnogovornik CEMR-a za gradsku i međuteritorijalnu mobilnost pozvali su na osnaživanje „naše zajednice, naših malih gradova i sela kako bi mogli poduzeti korake kojima će se poboljšati njihovi životni uvjeti”, dajući prednost „kako te izazove možemo pretvoriti u prilike” i naglašavajući ulogu lokalnih i regionalnih udruga u stvaranju rasprave na europskoj razini.
Rodni jaz između ruralnih i urbanih područja
Kao što je istaknula zastupnica u Europskom parlamentu Clara Aguilera, supredsjednica Međukluba Europskog parlamenta za ruralna, planinska i udaljena područja (RUMRA) i pametna sela, razlike u mogućnostima za građane u urbanim i ruralnim područjima mogu se vidjeti ne samo u pogledu opće razine zaposlenosti i obrazovanja, već i u povećanoj rodnoj neravnopravnosti. Zastupnica u Europskom parlamentu Aguilera potaknula je sudionike da to dodatno istraže u nedavnoj Komunikaciji Europske komisije o dugoročnoj viziji EU-a za ruralna područja, u kojoj se nudi dobra analiza glavnih izazova i potrebnih mjera.
Gledanje izvan okvira poljoprivrede
Zastupnica u EP-u Aguilera naglasila je i da je pri planiranju intervencije za potporu ruralnom razvoju važno teritorije promatrati iz holističke i sveobuhvatne perspektive kako bi se mogao riješiti cijeli niz potreba, a ne im se približiti iz perspektive određenog sektora, kao što su turizam ili poljoprivreda, kao što je to bio slučaj u prošlosti. Upozorila je na taj rizik, posebno u pogledu načina na koji bi to moglo ugroziti mogućnosti koje bi inače mogla donijeti ekološka tranzicija i zeleni pakt.
Održiva mobilnost
Dodatna dimenzija je potreba za održivom mobilnošću i poboljšanom fizičkom povezanošću među područjima. Kretanje ljudi i robe ključan je aspekt društvenog i gospodarskog razvoja i kohezije te zahtijeva znatna ulaganja kako bi se ostvario pravedan rast, ali, kako je izjavio Carlos Martinez Minguez, gradonačelnik Sorije, Španjolska, potrebno ih je provesti u skladu s energetskom i ekološkom tranzicijom.
Digitalna infrastruktura za uključivanje
Carola Gunnarsson, gradonačelnica Sale u Švedskoj i potpredsjednica Švedske udruge lokalnih vlasti i regija, prepoznala je digitalne inovacije kao ključne za održivost udaljenih zajednica, posebno s obzirom na prilagodbu klimatskim promjenama i pristup važnim uslugama. Uz primjer inovativnih „rješenja koja obuhvaćaju udaljenost” u zdravstvu, kao što su bespilotne letjelice za isporuku lijekova za stanovnike rijetko naseljenih područja, gđa Gunnarsson naglasila je važnost rješavanja problema nedostatka digitalne infrastrukture u takvim područjima kako bi se koristima digitalizacije osigurao pravedan i uključiv pristup.
Što više gradimo sustave za digitalizaciju, to će biti važnije imati pouzdanu infrastrukturu. Riječ je o pitanju povjerenja za društvo i osnovne sigurnosti u sustavu socijalne skrbi. Ako imamo pouzdanu digitalnu infrastrukturu, možemo razviti cijelo društvo.”
Suradnja među zajednicama
Premošćivanje digitalnog jaza složenije je od osiguravanja prisutnosti fizičke infrastrukture, komentirao je Eddy Hartog, načelnik Odjela za tehnologije za pametne zajednice u okviru Glavne uprave Europske komisije za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije. Kako bi se ubrzala provedba potrebnih tehničkih rješenja, g. Hartog predložio je da teritoriji, gradovi i zajednice surađuju, putem platformi kao što je Living-in.EU, na razmjeni znanja i čak zajedničkom ulaganju u rješenja.
Dugoročna kvaliteta života
Profesorica Simona Ferrante na Politehničkom sveučilištu u Milanu istaknula je da za ljude u ruralnim i udaljenim područjima kojima su potrebni redoviti zdravstveni pregledi i potpora nenametljivo daljinsko praćenje zdravlja može promijeniti život. S primjerima svojeg projekta u EU-u, ESSENCE-a, kao što je olovka za gestu za praćenje ili aplikacija za glasovnu analizu osmišljena za upozoravanje obitelji, prijatelja ili liječnika u slučaju da se otkriju znakovi mogućeg kognitivnog ili fizičkog pada, profesor Ferrante pokazao je kako inovativne digitalne tehnologije mogu potaknuti „novi model kućne njege”, čime se omogućuje veća neovisnost, kvaliteta života i mir, kao i, što je važno, odluka da ostane u vlastitom domu i zajednici.
Primjećujući da ESSENCE-ova rješenja pouzdano funkcioniraju na mrežama standardne pojasne širine, profesor Ferrante naglasio je važnost izgradnje pristupačnosti i jednostavnosti usvajanja pri razvoju takvih alata kako bi se uklonile sve prepreke njihovoj uporabi.
Obrazovna ravnopravnost i generacijska obnova
Goran Škvarc, zamjenik voditelja hrvatskog programa e-Škole financiran sredstvima EU- a, snažno se zalagao za učinak e-učenja na preokretanje negativnih demografskih trendova. Objasnio je kako jednak pristup kvalitetnom obrazovanju – s pomoću alata kao što su IKT oprema za škole, osposobljavanje nastavnika u području digitalnih vještina i internetski tečajevi za učenike na otocima – može donijeti korjenite promjene za pojedince i zajednice:
„Digitalizacija može povećati kvalitetu života u selima i malim gradovima u Hrvatskoj pružanjem mogućnosti za bolja i raznolikija radna mjesta u ruralnim područjima, a program e-Škole može pripremiti nastavnike za inovativnije pristupe u radu s učenicima. Zahvaljujući tome učenici će biti bolje opremljeni za daljnje obrazovanje, konkurentniji na tržištu rada i potaknuti da ostanu u svojim matičnim regijama.”
Socijalna, gospodarska i okolišna održivost
Pokazujući da se dostupnost i cjenovna pristupačnost ponavljaju u cijelom spektru kao ključni čimbenici za uspješno širenje i usvajanje inovativnih alata i pristupa, George Beers, sa Sveučilišta u Wageningenu i koordinatora projekta EU-a „Internet hrane i poljoprivrede 2020.”, suprotstavili su se predodžbi da se pametne poljoprivredne inovacije mogu činiti nedohvatljivima za mnoge manje poljoprivrednike, što ih stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju. Objasnio je da se pojavljuju nova poduzeća kako bi se takve inovacije stavile na tržište. Uzimajući u obzir ulaganja u opremu, softver za obradu podataka i stručno znanje, nude ih u obliku paketa za poljoprivredna gospodarstva svih veličina, uz naknadu koja je razmjerna potrebama pojedinog poljoprivrednika.
Postoje li dostupne nove tehnologije i digitalni alati za pomoć poljoprivrednicima svih razmjera, na svim lokacijama, ako postoji pouzdana povezivost, hoće li se uštedjeti resursi i poboljšati ekološki otisak poljoprivrednog gospodarstva, upravljati na daljinu i osloboditi osobno vrijeme poljoprivrednika ili ostvariti izravan pristup tržištu i uštedjeti posrednicima.
Digitalizacija je pristupnik, ali povezivost je ključna
Tijekom svakodnevnih rasprava ponovno smo se vratili neizbježnoj stvarnosti da, iako digitalizacija ima golem potencijal za preobrazbu života i prilika u ruralnim i udaljenim područjima, i dalje postoji jedna velika prepreka koja je prečesta u tim područjima: nedostatak pouzdane širokopojasne povezivosti velike brzine.
Jan Dröge, voditelj instrumenta za potporu mreži BCO -a, kvantificirao je izazov:
„Već smo propustili ciljeve povezivosti EU-a za 2020., koji su uključivali širokopojasni pristup internetu od 30 Mbps za sve građane, a već imamo nove ciljeve koji su još ambiciozniji: povezati sve građane na 1 Gbps do 2030.
U urbanim područjima 2019. gotovo smo ostvarili ciljne vrijednosti za 2020., pri čemu 90 % građana ima pristup brzine od 30 Mbps. Međutim, u ruralnim područjima u kojima živi više od 30 % stanovništva obuhvaćeno je samo 60 % stanovništva, a to su samo prosječne brojke: postoje velike razlike među zemljama.”
Zbog toga se digitalizacija, kao i mnoštvo prilika koje ona nudi za ruralni razvoj, uspješne zajednice i bolju kvalitetu života, mora iskoristiti kao pokretač potražnje kako bi se osiguralo da ulaganja u širokopojasni pristup dopru do svih ruralnih i udaljenih građana.
Državama članicama i regijama na raspolaganju je obilje sredstava EU-a i stručne potpore kako bi se ubrzalo uvođenje širokopojasnih mreža. Naime, uredi za širokopojasne usluge država članica imaju poseban mandat za iskorištavanje tih potpora i njihovo usmjeravanje u područja kojima je potrebna, kao i za pružanje smjernica promotorima širokopojasnih projekata o planiranju, financiranju, tehnologiji i drugim područjima.
G. Dröge stoga je potaknuo sve da dopru do svojih BCO -ova kako bi vidjeli kako oni mogu pomoći u ostvarivanju brze povezivosti, premošćivanju digitalnog jaza i podjele prilika te oslobađanju punog potencijala ruralnih i udaljenih područja.