Širokopojasni pristup: Modeli nosača

Javni prijevoznik

Potencijalni javni prijevoznici za izgradnju i održavanje širokopojasne infrastrukture uglavnom su općine i županije te lokalna poduzeća i zajednički pothvati. Pasivna mrežna infrastruktura prvenstveno je u vlasništvu javnog sektora (npr. općine).

Javni prijevoznici obično grade pasivnu mrežnu infrastrukturu uključivanjem podugovaratelja. Uključivanje javnog sektora u projekt uvođenja širokopojasnog pristupa trebalo bi se u ranoj fazi koordinirati s nadležnim tijelima, posebno u pogledu prava Zajednice u području gospodarstva i državnih potpora.

Javni DBO (Design Build Operate) model je mogući model za osmišljavanje javno-privatnog partnerstva za razvoj širokopojasnih projekata. Taj model uključuje upravljačko tijelo koje djeluje bez intervencije privatnog sektora, osim na razini pružatelja usluga. Svim aspektima uvođenja i rada mreže upravlja javni sektor.

Privatni prijevoznik

Privatni prijevoznici mogu djelovati kao vlasnici i/ili operatori širokopojasnih mreža, kao i kao pružatelji usluga. To mogu biti postojeća telekomunikacijska poduzeća, kabelski operateri, energetska poduzeća iz privatnog sektora koja žele proširiti svoje poslovanje i/ili portfelj proizvoda ili novoosnovana poduzeća. U projektima uvođenja širokopojasnog pristupa u isključivo privatnom vlasništvu privatni ulagač (jedno ili više poduzeća) preuzima puni gospodarski rizik. Ovisno o organizacijskom i pravnom obliku projekata tvrtke razlikuju se po veličini i vrsti, strategiji financiranja i prihvaćanju rizika od strane investitora.

Ako su ulaganja u izgradnju mreže i rad u cijelosti izvršena iz privatnih fondova, ne postoji obveza otvorenog pristupa – osim ako poduzeće ima značajnu tržišnu snagu na uređenom tržištu i stoga podliježe ex ante regulaciji. Međutim, prijevoznik može odlučiti otvoriti svoju pasivnu i/ili aktivnu mrežnu infrastrukturu trećim stranama (otvoreni pristup) i time ostvariti prihode.

Suradnjom između različitih aktera kao što su energetska komunalna poduzeća i pružatelji telekomunikacijskih usluga mogu se iskoristiti sinergije i uštedjeti troškovi. Na primjer, pri izgradnji nove ili korištenju postojeće mrežne infrastrukture ili zajedničkom projektiranju usluga ili održavanju aktivnih mrežnih komponenti.

Private DBO Model privatni je model koji uključuje organizaciju iz privatnog sektora koja prima određenu razinu javnog financiranja (često bespovratna sredstva) kako bi pomogla u uvođenju nove mreže koja nudi otvoreni veleprodajni pristup.

Pristup odozdo prema gore

U područjima u kojima nema ulaganja privatnog sektora za uvođenje infrastrukture, građani ovise o vlastitoj predanosti kako bi postigli brzu nadogradnju širokopojasnog interneta. Model „odozdo prema gore” proizlazi iz inicijativa građana i lokalnih ili regionalnih aktera (poduzeća, organizacija) koji žele promicati i provoditi uvođenje širokopojasnih mreža kao krajnjih korisnika.

Iako se u okviru projekata za širokopojasni pristup internetu u privatnom sektoru izvedivost često ocjenjuje samo na temelju komercijalnih aspekata, građanske inicijative u projektima širenja širokopojasnog pristupa mogu uzeti u obzir vlastite društveno-gospodarske ciljeve i ciljeve, kao što su:

• dugoročno razdoblje ulaganja bez kratkoročnih očekivanja u pogledu povrata
• odabir tehnologije usmjeren na potražnju i budućnost
• sigurnosni aspekti

Potencijalni organizacijski oblici projekata koji proizlaze iz modela odozdo prema gore su udruge ili suradnja. Pristupi odozdo prema gore temelje se na ideji da korisnici preuzimaju dugoročne obveze (financijske ili druge) kojima se osigurava uspjeh projekta. Model ima svoju snagu prije svega u činjenici da je organiziran na lokalnoj razini i da postoji izravna veza između vlasništva i pružanja usluga pojedinačnim korisnicima, pa je time zajamčena dugoročna odanost kupaca.

Pročitajte više o NGA modelu odozdo prema gore. Model „odozdo prema gore” ili lokalna zajednica uključuje skupinu krajnjih korisnika koji se organiziraju u zajedničku i demokratski kontroliranu organizacijsku skupinu koja može nadgledati ugovor o izgradnji vlastite lokalne mreže.

Javno-privatno partnerstvo (JPP)

U javno-privatnom partnerstvu javni i privatni prijevoznici dijele rizik projekta na temelju zajedničke obveze. U tom smislu javno-privatno partnerstvo generički je pojam za suradnju privatnog i javnog sektora. Cilj je i osigurati resurse i/ili stručno znanje privatnog sektora i tako dodati privatni doprinos ponudi infrastrukture i usluga javnog sektora.

Javno-privatna partnerstva obično karakteriziraju jedno ili više od sljedećeg:

• ispunjavanje javne zadaće (čista provedba zadaća kao alternativa javnoj nabavi za javna tijela i usluge bez ulaganja)
• sudjelovanje najmanje jednog privatnog i jednog javnog partnera
• dugoročna suradnja
• ugovorna formalizacija partnerstva
• povećana učinkovitost (posebno u obliku smanjenja troškova) kroz:
• podjela rizika među partnerima
• usmjerenost na životni ciklus u pružanju usluga
• usmjerenost procesa u pružanju usluga
• posebna dodjela sredstava partnera ovisno o modelu JPP-a
• komplementarni i operativni ciljevi partnera
• podjela odgovornosti i zadataka između partnera u skladu s njihovim potencijalom za uspjeh

Pojam JPP općenito se koristi za opisivanje raznih zadružnih aranžmana, od labavih, neformalnih i strateških partnerstava do ugovora o uslugama za projektiranje, izgradnju, financiranje i rad (takozvani ugovori DBFO-a, Design-Build-Finance-Operate) i formalnih zajedničkih pothvata. U osnovi, postoje tri osnovna modela:

1. modele eksternalizacije (niska razina suradnje koja se prvenstveno koristi za ispunjavanje djelomičnih zadataka);
2. modeli ugovora (srednji stupanj suradnje i uglavnom za upravljanje cjelokupnim projektima);
3. modeli strateške suradnje (visok stupanj suradnje između partnera i uključujući društveno-ugovornu suradnju za ispunjavanje (pod)zadaća, prvenstveno za upravljanje cjelokupnim projektima.

Pročitaj više o Osnovnom modelu zajedničkog pothvata. Glavni cilj JPP-a je uključivanje privatnog sektora u pružanje javnih usluga, prebacivanje uloge javnog sektora s vlasnika i pružatelja na kupca i čuvara interesa javnosti.

Pročitajte smjernice o „Kako koristiti javno-privatna partnerstva za izgradnju širokopojasnih mreža u ruralnim područjima?”