Digitalizacija prometa – prema pametnoj i održivoj mobilnosti

Kako digitalizacija utječe na mobilnost?

Digitalnu transformaciju sektora mobilnosti predvodi velik napredak u području digitalnih tehnologija kao što su umjetna inteligencija, internet stvari, računalstvo u oblaku i računalstvo na rubu mreže ili 5G mreže.

• Autonomna vozila u porastu su, što omogućuje nova prometna rješenja kao što su robotski taksiji, povezani kamioni ili sustavi za isporuku bez vozača.
• Nove usluge mobilnosti koje omogućuju digitalne platforme mijenjaju način na koji se krećemo, od zajedničke mobilnosti (kao što su pozivi na vožnju i dijeljenje bicikala) do mobilnosti kao usluge, koja omogućuje pristup višestrukim načinima prijevoza na jednoj aplikaciji. Teretni prijevoz više se oslanja na veću sinkronizaciju među različitim vrstama prijevoza.
• Podaci koje generiraju i razmjenjuju vozila eksplodiraju. Autonomna vozila mogla bi proizvoditi oko 4 terabajta podataka dnevno (Intel). Vozila su sve više povezana s njihovim fizičkim i digitalnim okruženjem.
• Nove navike i ponašanja uzrokovani digitalizacijom, kao što je brz razvoj e-trgovine rada na daljinu, mijenjaju obrasce mobilnosti.

Credit: monkik, smashicons, nikita golubev, surang">

Što se može očekivati?

Prednosti

• Povezana i automatizirana mobilnost (CAM) može učiniti ceste, željeznice i plovne putove sigurnijima. Optimizacijom upotrebe vozila i infrastrukture može se povećati učinkovitost, smanjiti zagušenje i pridonijeti smanjenju emisija plina. CAM-om se također mogu stvoriti poslovne prilike i povećati konkurentnost te će prijevoz postati pristupačniji starijim osobama ili osobama s invaliditetom, čime će se putovanja promijeniti u nadolazećim godinama.
• Mobilnost kao usluga (MaaS) omogućavanjem neometanog multimodalnog putovanja i olakšavanjem pristupa zelenijim alternativama može pomoći u dekarbonizaciji prijevoza. Iskorištavanjem komplementarnosti među različitim vrstama prijevoza omogućila bi se učinkovitija upotreba resursa i uštedjelo vrijeme i troškovi za putnike i prijevoznike.
• Udruživanjem i razmjenom podataka o mobilnosti može se poboljšati sinkronizacija različitih vrsta prijevoza i infrastruktura. Pristup velikim bazama podataka potaknuo bi razvoj aplikacija koje se temelje na umjetnoj inteligenciji. Bolji pristup podacima o mobilnosti pomoći će javnim tijelima u praćenju prometnih aktivnosti i njihovih učinaka te planiranju prometne infrastrukture i usluga. Pristup podacima o mobilnosti može stvoriti nove izvore vrijednosti: Na primjer, podaci iz senzora za automobile mogu biti vrlo vrijedni za osiguravajuća društva, poduzeća za navigaciju ili poduzeća za održavanje cesta.
• Potpora prelasku na mobilnost s nultom stopom emisija. Umjetnom inteligencijom može se poboljšati energetska učinkovitost električnih vozila ili vozila na vodik i optimizirati uvođenje infrastrukture za punjenje. Dvosmjerno punjenje električnih vozila moglo bi omogućiti fleksibilnost mreže, što bi omogućilo optimizaciju potrošnje i proizvodnje energije uz bolju integraciju obnovljivih izvora energije. Za takvo povezivanje sektora potrebni su digitalni pospješitelji i razmjena podataka u stvarnom vremenu.

Izazovi

• Rješavanje tehnoloških izazova: Povezana i automatizirana mobilnost (CAM) i pametni prometni sustavi zahtijevaju velika ulaganja u razvoj i uvođenje novih tehnologija i infrastruktura. Trebat će nam kontinuum računalstva u oblaku za obradu golemih količina podataka u stvarnom vremenu, 5G povezivost kako bi se osigurao brz i pouzdan prijenos podataka, umjetna inteligencija za analizu složenih informacija, čipovi za pametna vozila i nove vrste automobilskih operativnih sustava. EU i dalje uvelike ovisi o drugim regijama kad je riječ o nekim tehnologijama kao što su umjetna inteligencija, računalstvo u oblaku ili poluvodiči.
• Ujedinjavanje u raznolikosti: europski ekosustav mobilnosti sastoji se od mnoštva aktera različitih specijalizacija i veličina. Ta raznolikost je snaga, ali može dovesti i do fragmentacije. Kako bi iskoristili prednosti digitalizacije, dionici u području mobilnosti i prometa morat će izgraditi partnerstva, udružiti ulaganja i postići dogovor o zajedničkim standardima, infrastrukturama, platformama i okvirima upravljanja kako bi se dosegnula kritična masa i izbjegla ovisnost o velikim dominantnim akterima.
• Osiguravanje sigurnosti i privatnosti: digitalizacija i automatizacija prometa stvaraju izazove u pogledu zaštite osobnih podataka, kibersigurnosti i prihvaćanja među korisnicima. Kibernapadi bi mogli utjecati na funkcioniranje usluga, uzrokovati štetu sustavima, krađu podataka, pa čak i ozljede.
• Upravljanje društvenim učincima: društvena prihvaćenost samovozeće mobilnosti bit će ključna za njezino uvođenje. Ta će tranzicija zahtijevati nove vještine i mogla bi dovesti do nestanka određenih vrsta radnih mjesta. Stoga bi se njime trebalo dobro upravljati. Određeni novi oblici mobilnosti stvaraju vrste rada obilježene fleksibilnijim uvjetima koji moraju biti u skladu s radnim pravom EU-a i osigurati socijalnu zaštitu.

Prema budućnosti mobilnosti

U Strategiji za održivu i pametnu mobilnost, donesenoj u prosincu 2020., digitalizacija je definirana kao ključan pokretač prelaska na sigurniju, učinkovitiju, pristupačniju i održiviju mobilnost. Može imati važnu ulogu u postizanju cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz prometnog sektora za 90 % do 2050.

Ključni je izazov za Europu oslobađanje potencijala podataka o mobilnosti olakšavanjem pristupa podacima o mobilnosti i njihove razmjene. Europska komisija oslanja se na kombinaciju politika specifičnih za promet i međusektorskih politika te na financijsku potporu za postizanje tog cilja.

Digitalizacija prometa zahtijeva i razvoj i usvajanje ključnih tehnologija, koje EU podupire s pomoću nekoliko financijskih sredstava i političkih inicijativa.

Suradnja je ključna za uspjeh Europe

Hitno je potrebno modernizirati digitalnu infrastrukturu i ubrzati uvođenje digitalnih tehnologija u području mobilnosti kako bi se postigla ugljična neutralnost, konkurentnost, tehnološka suverenost, otpornost i sigurnost. Europska komisija računa na aktivnu ulogu europske industrije u ulaganju u tu digitalnu transformaciju.

Razmjer potrebnih ulaganja zahtijeva suradnju među europskim dionicima. Bez partnerstava, zajedničkih ulaganja, zajedničkih standarda i interoperabilnosti inovativna rješenja i pristupi neće doseći kritičnu masu.

Velika ulaganja država članica, uz potporu Mehanizma za oporavak i otpornost, povijesna su prilika za ubrzanje tog kretanja. Komisija potiče javne i privatne aktere da iskoriste europske inicijative i programe i sudjeluju u njima.