Elektronička identifikacija

Elektronička identifikacija (eID) ključan je element u osiguravanju sigurnosti i zaštite digitalnih transakcija. Služi kao digitalni dokaz identiteta koji pojedincima omogućuje pristup internetskim uslugama, obavljanje elektroničkih transakcija i interakciju s vladinim platformama s višom razinom povjerenja. Sustavom elektroničke identifikacije provjerava se identitet osobe i osigurava da se usluge pružaju zakonitom pojedincu, posebno u osjetljivim područjima kao što je bankarstvo. Izazov leži u stvaranju sustava koji neprimjetno funkcionira preko granica i u različitim industrijama. 

Prije 2014. zbog nedostatka zajedničke pravne osnove države članice nisu mogle priznavati i prihvaćati sustave elektroničke identifikacije izdane u drugim državama članicama. Nedovoljna prekogranična interoperabilnost nacionalnih programa također je spriječila građane i poduzeća da u potpunosti iskoriste prednosti digitalnog EU-a. Uredbom o elektroničkoj identifikaciji, autentifikaciji i uslugama povjerenja (eIDAS),koja je uvedena 2014., omogućena je upotreba nacionalnih elektroničkih osobnih iskaznica za internetske javne usluge preko granica EU-a. Uredba eIDAS, koja pruža osnovu za prekograničnu elektroničku identifikaciju, autentikaciju i certificiranje internetskih stranica unutar EU-a, prekretnica je u stvaranju predvidljivog regulatornog okruženja. Dosad je više od 90 % Europljana imalo koristi od trenutačnog sustava. Komisija također održava i pruža niz otvorenih i ponovno upotrebljivih digitalnih rješenja kojima se osigurava potpuna interoperabilnost digitalnih usluga povezanih s identitetom (e-dostava, e-potpis, e-identifikacija). Međutim, upotreba je niska, složena, a poslovni slučajevi, posebno u privatnom sektoru, ograničeni. Kako su se digitalne usluge širile, a zabrinutost u pogledu privatnosti rasla, postalo je očito da je uredbu potrebno ažurirati kako bi se držao korak s razvojem digitalnog okruženja i novim prijetnjama privatnosti.

Kao odgovor na te promjene Europska komisija predložila je 2021. izmjeneUredbe eIDASiz 2014. EU-ova lisnica za digitalni identitet,uvedena Uredbom o europskom digitalnom identitetu iz 2024., naglašava pravo pojedinaca da zadrže kontrolu nad svojim digitalnim identitetima. EU-ova lisnica za digitalni identitet alat je za osnaživanje građana da sigurno i privatno upravljaju svojim digitalnim identitetima dok prolaze kroz EU, u skladu sDeklaracijom EU-a o digitalnim pravima i s ciljem postizanja cilja programa politike za digitalno desetljeće, odnosno univerzalnog pristupa digitalnoj identifikaciji do 2030.

Komisija je u svojojKomunikaciji Digitalni kompas 2030. utvrdila niz ciljnih vrijednosti i ključnih etapa za elektroničku identifikaciju:  europski pristup za digitalno desetljeće. Na primjer, do 2030. sve ključne javne usluge trebale bi biti dostupne na internetu, svi građani imat će pristup elektroničkoj medicinskoj dokumentaciji, a 100 % građana imat će pristup sigurnoj elektroničkoj identifikaciji, što znači da su priznati u cijeloj Uniji, što će im omogućiti potpunu kontrolu nad transakcijama povezanima s identitetom i dijeljenim osobnim podacima. Pilot-provedba prototipa digitalne lisnice već omogućuje razvoj, provedbu i povećanje europskog okvira za digitalni identitet. Cilj je dobiti skup tehničkih upućivanja, normi, komponenti i rješenja, uključujući aplikaciju, kako bi se lisnica EU-a za digitalni identitet mogla staviti na raspolaganje državama članicama.