Elektronička identifikacija

Elektronička identifikacija (eID) ključan je element u osiguravanju sigurnosti i zaštite digitalnih transakcija. Služi kao digitalni dokaz identiteta, omogućujući pojedincima pristup internetskim uslugama, provođenje elektroničkih transakcija i interakciju s vladinim platformama s višom razinom povjerenja. Sustavom elektroničke identifikacije provjerava se identitet osobe, čime se osigurava da se usluge pružaju zakonitom pojedincu, posebno u osjetljivim područjima kao što je bankarstvo. Izazov leži u stvaranju sustava koji neometano funkcionira preko granica i industrija.

Prije 2014. nepostojanje zajedničke pravne osnove spriječilo je države članice da priznaju i prihvate sustave elektroničke identifikacije izdane u drugim državama članicama. Nedovoljna prekogranična interoperabilnost nacionalnih programa spriječila je i građane i poduzeća da u potpunosti iskoriste prednosti digitalnog EU-a. Uredbom o elektroničkoj identifikaciji, provjeri autentičnosti i uslugama povjerenja (eIDAS), kojaje uvedena 2014., omogućena je upotreba nacionalnih elektroničkih identifikacijskih oznaka za internetske javne usluge preko granica EU-a. Uredba eIDAS, kojom se pruža osnova za prekograničnu elektroničku identifikaciju, autentifikaciju i certifikaciju internetskih stranica u EU-u, bila je prekretnica prema stvaranju predvidljivog regulatornog okruženja. Do sada više od 90 % Europljana može imati koristi od postojećeg sustava. Komisija održava i pruža niz otvorenih i ponovno upotrebljivih digitalnih rješenja kojima se osigurava potpuna interoperabilnost digitalnihusluga povezanih s identitetom (e-dostava, e-potpis, elektronička identifikacija). Međutim, udio je nizak, njegova je upotreba složena, a poslovni slučajevi, posebno u privatnom sektoru, ograničeni su. Kako su se digitalne usluge širile, a zabrinutost u pogledu privatnosti rasla, postalo je očito da je uredbu potrebno ažurirati kako bi se održao korak s razvojem digitalnog okruženja i novim prijetnjama privatnosti.

Kao odgovor na te promjene Europska komisija 2021. predložila je izmjeneUredbe eIDASiz 2014. Lisnicom EU-a za digitalniidentitet, uvedenom Uredbom o europskom digitalnom identitetu iz 2024.,naglašava se pravo pojedinaca da zadrže kontrolu nad svojim digitalnim identitetom. Lisnica EU-a za digitalni identitet alat je kojim se građanima omogućuje da sigurno i privatno upravljaju svojim digitalnim identitetom dok prolaze kroz EU, usklađujući se s Deklaracijom EU-a o digitalnim pravima i nastojeći ostvariti cilj programa politike digitalnog desetljeća u pogledu univerzalnog pristupa digitalnom identitetu do 2030.

Europski parlament 29. veljače 2024. glasovao je za novu uredbu, pri čemu je većina podržala ažuriranje. Sljedeći je korak službeno odobrenje Vijeća ministara EU-a za njegovo prenošenje u zakonodavstvo.

Komisija je utvrdila niz ciljnih vrijednosti i ključnih etapa za elektroničku identifikaciju u svojoj Komunikaciji Digitalni kompas 2030.: Europski put za digitalno desetljeće (pdf). Na primjer, do 2030. sve ključne javne usluge trebale bi biti dostupne na internetu, svi građani imat će pristup elektroničkoj zdravstvenoj dokumentaciji, a 100 % građana imat će pristup sigurnoj elektroničkoj identifikaciji, što znači da su priznate u cijeloj Uniji, što će im omogućiti potpunu kontrolu nad transakcijama identiteta i dijeljenim osobnim podacima. Već seprovedbom pilot-projekta za digitalni novčanikomogućuje razvoj, provedba i širenje europskog okvira za digitalni identitet. Cilj je dobiti skup tehničkih referenci, normi, komponenti i rješenja, uključujući aplikaciju, kako bi se lisnica EU-a za digitalni identitet mogla staviti na raspolaganje državama članicama.